Kako nastaviti živjeti nakon gubitka osobe s kojom smo izgradili život? Iako smo s gubicima svojih voljenih neprestano suočeni, o tugovanju rijetko govorimo. "Djevica, supruga, udovica, kurva" Erice Johnson Debeljak iskreno nas suočava s tugom i boli koje dolaze s urušavanjem svijeta nakon tragične smrti njezina supruga, pjesnika Aleša Debeljaka. Ipak, ona nas upoznaje i s ljubavi koja je ponekad veća i od smrti same. "Djevica, supruga, udovica, kurva" roman je koji bismo mogli nazvati i autofikcijom i memoarima, ali prije svega to je veličanstveno književno ostvarenje, fascinantno u dosezima studije tugovanja, potrebe da se preživi te propitivanju uloge udovica. Ovaj roman donosi nam ne samo analizu vlastitog susreta s tragedijom već i fascinantne priče o ženama kroz povijest, književnost i mitove koje nas neugodno šokiraju činjenicom koliko se odnos društva prema udovicama nije mijenjao s vremenom i koliko je tema traženja vlastitog mjesta nakon smrti muža i danas ono o čemu se ne govori. Ovaj maestralno napisan, razarajuće emotivan, a komunikativan roman suočava nas u svakom trenutku s našim najvećim nadanjima, da ćemo pronaći onu pravu ljubav na čijim se temeljima gradi budućnost, i s našim najvećim strahom, da ćemo tu osobu izgubiti. Ipak, Djevica, supruga, udovica, kurva ostavlja nas s nadom. S činjenicom da život uvijek prevlada. “Djevica, supruga, udovica, kurva izuzetno je i sofisticirano sjećanje, istovremeno osobno svjedočenje tragedije i antropološka analiza uloge udovice u različitim religijama, kulturama, mitovima i književnosti. Koliko je god prosvjetljujuće, toliko je i zastrašujuće spoznati koliko se uloga udovica malo promijenila u posljednjih tisuću godina.” – Slavenka Drakulić Prijevod: Anita Peti-Stantić