U prvoj zbirci priča napisanoj nakon što je ušao u finale prestižnog međunarodnog Bookera, Novaković se vraća temama koje su odredile njegov opus: egzil, rat, religioznost, ali i sitni pomaci u stvarnosti koji život čine tako čudesnim i začudnim. Priče o ratu i užasu isprepliću se s fantastikom i satirom, ali i nježnim, nostalgičnim, duboko intimnim pripovijestima. Zajednička odrednica, kao i uvijek kod Novakovića, bilo bi istraživanje onoga što čini čovjeka, sa svim njegovim ljepotama, užasima, manama i veličanstvenošću.