„Društvena potreba i opravdanost izdavanja prijevoda knjige Digitalna demencija ogleda se naročito u kontekstu trenutne polariziranosti dviju glavnih struja u hrvatskom društvu: jedne koja je gotovo isključivo za što bržu i potpunu digitalizaciju te druge, ponešto umjerenije i opreznije, koja je na tragu autorovih razmišljanja i zaključaka da svaka tehnologija ima i pozitivnih i negativnih strana. I jednima i drugima ovo će štivo dobro doći.“ - Iz recenzije prof. dr. sc. Gorana Šimića Ugledni njemački neuroznanstvenik i psihijatar Manfred Spitzer u knjizi Digitalna demencija: Kako mi i naša djeca silazimo s uma upozorava roditelje da djeci, čiji je mozak još u razvoju, ograniče vrijeme provedeno ispred ekrana digitalnih medija. Ključna je premisa da nas elektronički mediji – pametni telefoni, digitalni asistenti, računala, satelitska navigacija i stalna povezanost s internetom – „oslobađaju“ uobičajenih mentalnih napora te stoga postajemo sve ovisniji o tehnologiji, a naše psihičke sposobnosti slabe. Mnoga djeca nemaju potrebe pamtiti informacije jer znaju da ih u svakom trenutku mogu „uguglati“, kaže Manfred Spitzer. Multitasking ili rad na više stvari istovremeno, sumanuto klikanje od stranice do stranice, odvlači djeci pažnju, rasipa energiju i remeti fokusiranje na ono što je važno. Što više vremena provode surfajući i igrajući razne igrice, djeca će imati više problema s pažnjom i koncentracijom. Osim toga, igrice mogu izazvati ovisnost. Nadalje, što više vremena provedu pred ekranima elektroničkih medija, djeca će imati to lošije društvene vještine, bit će nesocijalizirana i frustrirana. Manfred Spitzer se pored Nicholasa Carra i Susan Greenfield među prvima usudio javno postaviti logična pitanja povezana s navedenim opasnostima te predložiti i zauzeti se za njihovo rješavanje koje bi bilo utemeljeno na objektivnim znanstvenim spoznajama. Među prvima je spoznao ozbiljnost problema i dao mu odgovarajući naziv – digitalna demencija – koji je danas već postao općeprihvaćen. „Smatram da postoji izniman društveni interes za objavom ovog djela. U svjetlu trenutačnih promjena nastavnih kurikula i uvođenja novih tehnologija u škole, iznimno je važno stručno analizirati i argumentirano raspravljati o prednostima i nedostacima ovih tehnologija. Ovo je djelo jedno od rijetkih koje pokušava na temelju znanstvenih činjenica istaknuti negativne utjecaje digitalnih medija i informatičkih tehnologija na školski uspjeh djece, razvoj njihova mozga te općenito na kognitivne procese kod čovjeka. Stoga smatram da će objavljivanje jednoga ovakvog djela, u stručnoj i općoj populaciji, omogućiti bolje shvaćanje (pozitivnih i negativnih) učinaka tih tehnologija na razvoj mozga i kognitivne procese i omogućiti kvalitetniju raspravu o uvođenju novih tehnologija.“ - Iz recenzije doc. dr. sc. Gorana Sedmaka „Knjiga obiluje velikim brojem izvornih znanstvenih referenci i citata. To je možda i njezina najjača strana jer autor ne iznosi paušalne komentare već prvenstveno rezultate znanstvenih istraživanja na temelju kojih argumentira i obrazlaže svoje stavove. To se najbolje vidi kroz stavove autora kako nije a priori protiv digitalnih medija, jer ih i sam cijelo vrijeme koristi, nego se zalaže za njihovu optimalnu upotrebu, pod čime misli na one načine i onu količinu koja je za ljude, a napose djecu mlađih dobnih uzrasta najbolja kako u psihičkom tako i u fizičkom smislu.“ - Iz recenzije prof. dr. sc. Gorana Šimića O autoru Manfred Spitzer međunarodno je priznati njemački psihijatar, psiholog i neuroznanstvenik. Direktor je Psihijatrijske sveučilišne bolnice u Ulmu i osnivač Centra za neuroznanost u istom gradu. Nakon diplome na Sveučilištu u Freiburgu predavao je na nekima od najvećih svjetskih sveučilišta, u Heidelbergu, Harvardu, Oregonu itd. Objavio je velik broj znanstvenih radova iz područja neuroznanosti, učenja, psihologije i psihijatrije. Dobitnik je brojnih prestižnih znanstvenih nagrada i priznanja, kao što su nagrada Duphar Research Award, koju dodjeljuje Njemačko društvo za psihijatriju, psihoterapiju i neurologiju, nagrada Cogito, koju dodjeljuje Fondacija Cogito, znanstvena nagrada koju dodjeljuje Fondacija Margrit Egner itd. Napisao je nekoliko knjiga s područja psihopatologije, učenja i dječjeg razvoja. Godine 2012. objavio je knjigu Digitalna demencija, koja je izazvala golemu pozornost javnosti i struke.