Roman prvijenac Désorientale (2016) djelomično je autobiografskog karaktera. U njemu nelinearno, uz mnoštvo digresija i priča u priči dostojnih suvremene Šeherezade, poetično, ali i s dobrom dozom cinizma, pripovijeda sagu o tri naraštaja jedne brojne iranske porodice, donoseći kroz nju živopisan i precizan portret Irana i preobrazbi koje je doživio tijekom 20. stoljeća, rušeći često klišejizirano zapadno viđenje te zemlje iznimno bogate povijesti. Priča o političkoj oporbi, opresiji i egzilu te razočaranju i nepotpunoj ukorijenjenosti, odnosno dezorijentiranosti u novoj kulturi iz vizure djevojčice, a zatim i mlade žene, prožima se s danas vrlo aktualnim pitanjima homoseksualnosti i umjetne oplodnje, uz pozadinu spasonosnog rocka ’80-ih i ’90-ih godina. Roman je u Francuskoj doživio velik uspjeh, a osvojio je i nekoliko nagrada (Prix de l’Autre Monde, Prix du Style, Prix Emmanuel-Robles, Prix Premiere, Prix littéraire de la Porte Dorée, Prix du Roman News), dok ga je časopis Lire proglasio najboljim prvim romanom 2016. Dosad je preveden na devet jezika. Krajem kolovoza 2020. iz tiska je izišao i njezin drugi roman, Arenes.