„Cvijet kreposti ili o naravi ljudskoj kroz narav životinjsku“ je značajan prinos hrvatskoj filologiji koji smješta hrvatsku inačicu djela u širi europski kontekst, pokazujući kako je i naša pisana tradicija bila baštinikom zajedničkih kulturoloških, duhovnih i književnih stremljenja tijekom srednjega vijeka. Specifičnim kulturološkim i transdisciplinarnim postupkom obrađena je zanimljiva tema, koja neće biti od interesa samo znanstvenicima raznih struka ( npr. filolozima, etnolozima i antropolozima, povijesničarima, pa i biolozima), već i široj zainteresiranoj publici.