Stendhal je, što iz prkosa, što iz taštine, običavao govoriti kako piše tek za "malobrojne sretnike" (to the happy few) među svojim suvremenicima, ali poglavito za naraštaje koji će tek doći. Pri tom možda ni sam nije ni slutio koliko je bio dobar prorok. Njegovi romani Crveno i crno i Parmski kartuzijanski samostan ubrajaju se i danas među najčitanije francuske romane svih vremena. (I.Š.) S francuskoga prevela Ana Smokvina Ibler, priredila Ingrid Šafranek.