Putopis Jerka Bakotina "Bratstva i ubojstva, gajđin" donosi pomalo već iščeznuli žanr literarne reportaže koja se ne boji dužine, jer ima dovoljno dubine – u zlatna vremena možda bi ih prestižne novine objavljivale kao feljtone – iz Zapadne Sahare, pojasa Gaze, Mongolije, Japana i s Kosova. Stilski vrlo heterogeni, jer su različiti prostori autoru nametali različite perspektive, a i taj autor se mijenjao – putopisi su naime nastajali tijekom osam godina, a putovanja su krenula i prije – tekstovi sugeriraju autorovu sklonost da uroni i preradi poticaje društva i prirode. Pri tom Jerko Bakotin ne krije svoje političko lijevo opredjeljenje, ni razočaranje stanjem svijeta, a dominanta je ovih rukopisa antikolonijalističko raspoloženje.