Cervantesovo prozno remek-djelo Uzorite novele iz 1613. zaključuju dva ovdje ukoričena teksta, Brak na prijevaru i Razgovor pasa, koja zapravo čine jednu pripovijest s jedinstvenim narativnim okvirom, i to u novom prijevodu Karla Budora (oni prvi, Ive Hergešića i Josipa Tabaka, potječu iz davne 1949.). Brak na prijevaru neka je vrsta introspekcije vlastite svijesti i savjesti jednog od dvojice likova, u kojoj on “ispovijeda” svoje grijehe i životne zablude. Priča je to o dvostrukoj prijevari u kojoj sudjeluju, ujedno kao akteri i žrtve, jedan muškarac i jedna žena, lakoumni vojnik i žena sumnjiva morala. Na brzinu stupaju u brak te se uzajamno obmanjuju, svatko od njih u želji da izvuče neku materijalnu korist. U drugoj naraciji, Razgovor pasa, Cervantes ulogu glavnog protagonista i ujedno naratora prebacuje na psa koji natenane izlaže svoje životne pustolovine pune naglih obrata i susreta s različitim predstavnicima ljudskog društva. Drugi pseći lik pažljiv je slušač koji svojim mudrim komentarima popraćuje i donekle usmjerava samu naraciju. Pas koji je preuzeo ulogu naratora ispočetka i sam sudjeluje u nanošenju zla, potom postaje pasivni promatrač, a zatim – za razliku od spomenutih ljudskih likova – pokušava upozoriti na zlo te mu se na koncu čak odluči i aktivno suprotstaviti. Međutim, pošto se uvjerio da je traganje za pravdom jalov posao, okreće se milosrđu i pomaganju bližnjima.