Nije slučajno da ovih dvadeset proza autor nije objedinio naslovom ni jednom pojedinom, nego novim naslovom koji na metaforičkoj razini sugerira tumačenja: Balade o šiblju i vodama doista je niz balada o nekim ljudskim sudbinama koje su se na različite načine pokušale uklanjati životnim vodama. Pri tom u Baladama to nisu vode povijesti i politike kojima likovi većine njegovih kasnijih proza nisu izbjegle, ovdje je riječ o nekim posve životnim okolnostima koje postaju građom za priče o malim ljudima kojima priroda daleko više određuje život nego što bi sami to htjeli. Poput svih vrsnih i mudrih pripovjedača, Aralica ne nameće tumačenja i poante, nego jednostavno samo pripovijeda, jednako uzbudljiv u minucioznom opserviranju vanjskih opisa prirodnih ambijenata kao i u introspektivnom poniranju do strahova i stanja svojih likova.