Lana Derkač u svojem novom rukopisu u jednu cjelinu povezuje svemir, zemaljsku prirodu, ljudsku kulturu, predmete, promišljanja i osjećaje, a njezine refleksije i emocije zahvaćaju i aktualno stanje svijeta, od nestanka šuma preko ratova do izbjeglištva, pri čemu zemljopisnost i putopisnost igraju značajnu ulogu. Na djelu su nekovrsna borgesovska enciklopedičnost i svojevrsno ujevićevsko pobratimstvo lica u svemiru, ispisani svježim i potentnim jezikom koji stvara osebujan svijet djela.