Averno, kultna knjiga poezije nobelovke Louise Glück, imenovana prema malom kraterskom jezeru kraj Napulja koje je u antičkom dobu smatrano ulazom u podzemni svijet, malena je studija smrtnosti i nošenja s gubitkom. Averno na potpuno neočekivan način otvara vrata u svijet mitologije; jezero kao barijera između duše i tijela i Perzefona kao centralna junakinja knjige koja nanovo dobiva glas i pred nama je pozvana posvjedočiti svojoj vječnoj rastrganosti između mraka i svjetla. Kroz iznenađujuće slike, interpretacije i duboku povezanost pjesničkoga glasa i prirode, što je za ovu pjesnikinju osovina pisanja, Glück istražuje temu gubitka i nade, objedinjujući sudbine majke i otete djevojke, vlastiti odnos prema tijelu i duhu, kao i neizbježnost kraja, postavljajući duboka epistemološka pitanja o smislu, ljubavi i razlogu našeg postojanja na Zemlji. Svaka pjesma funkcionira kao provodnik između života i smrti, otkrivajući i ljepotu i bol, koje proizlaze iz neizbježnih promjena. Averno ne nudi uobičajenu utjehu, već produbljuje naše razumijevanje prolaznosti kroz nježnu duhovitost i nepredvidivost poetskog izraza.