Knjiga je namijenjena osobama čiji je interes usmjeren arhitektonskom stvaralaštvu. Polazeći od predavanja koja je autor održavao od 1983. do 2000. godine na kolegiju „Teorija arhitekture” Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, ovaj rad nastoji obraditi elemente pristupa arhitektonskom djelu u povijesnom prikazu misli koje su vodile čovjekovo stvaralaštvo te u prikazu praktičnog saznanja nužnoga za shvaćanje i metodu rada. Zato je knjiga podijeljena na dva dijela: prvi dio, elementi misli, donosi njihov povijesni pregled, a drugi dio, elementi saznanja, donosi bitne spoznaje, saznanja i metode koje omogućuju shvaćanje i pokreću invenciju arhitektonskog stvaralaštva. Elementi misli nisu povijest teorije arhitekture, već su, uz kritičke osvrte, prikaz onih promišljanja koja je autor smatrao relevantnima za postojeći trenutak umjetnosti građenja. U dijelu o elementima saznanja donesene su, osim općih pojmova koji katkada moraju krenuti od osnovnih, dijelom poznatih činjenica, i definicije i analize autora, obogaćujući time mogućnost shvaćanja i djelovanja (definicije „arhitekture po sebi” i „arhitekture toposa” bitne za spoznaju širokog pojma internacionalne i regionalne arhitekture, metode analize vizualno prisutnog, karakterizacije vremena u kontekstu dominacije intelektualne i senzibilne komponente čovjekove svijesti itd.). Prateći sva ta zbivanja kritičkim osvrtima, autor je nastojao čitateljima omogućiti stvaranje vlastitih osnova i stajališta od kojih se razvija i kreće njihov pristup prosudbi i stvaranju arhitektonskog djela.