U Antologiji španjolskog pjesništva Nikola Milićević obuhvatio je najznačajnije epohe, škole i strujanja što su se dogodili u španjolskoj poeziji za nešto više od devet stoljeća – od Pjesme o Cidu ( Cantar de Mί::o Cid, oko 1140.) , najstarijeg djela pisanoga na španjolskom jeziku, preko izbora iz Romancera i Cancionera te pjesma Lopea de Vege, Pedra Calderóna de la Barce, Miguela de Unamuna, Antonija Machada, Juana Ramóna Jiméneza, Frederica Garcíje Lorce do Vicentea Aleixandrea iJesúsa Lópeza Pacheca. Vlastito stvaralačko i pjesničko iskustvo te poštovanje autorskih posebnosti pjesnika koji su pjevali na španjolskome gotovo cijelo tisućljeće kriteriji su na kojima je Nikola Milićević stvarao ovu Antologiju, čije je objavljivanje svojevrsni hommage pjesniku, profesoru i prevoditelju koji je petnaest godina iščitavao, prevodio, prepjevavao i pripremao ovaj izbor.