»Anegdote od Imote Ivice Šušića dar su svim budućim znanstvenicima koji će izučavati život i govor u Imoti od davnina pa sve do naših dana.« – dr. sc. Ante Žužul, iz predgovora Suze i smijeh »Sto trideset pošalica kazanih imotskim-zagvoškim govorom, sraslih u knjigu po kojoj će nas poznavati, u kojoj ćemo se prepoznavati. Uznositi, ponositi.« – Petar Gudelj, iz pogovora Poje, kaduja, judi Anegdote, kratke duhovite priče, zgode, često s moralnom žaokom, porukom i porugom, obično se roje i pletu oko znamenitih imena nekoga mjesta i vremena, stavljaju im se u usta, pripisuju im se. Junaci i znamenita imena Šušićevih anegdota zovu se baba Jurka, Mate, Ante, Brzi, Klempo, Lude, Ikeša. Ljudi što su posjedali ispred milicijske stanice u Zagvozdu. Imotski, zagvoški puk. Kako je Ivica Šušić oblikovao svoje narodne pričice-smiješnice-pošalice-anegdote? Kao što to radi kipar, kao što to radi bajam. Kipar izabere kamen, stablo, kreše ga, kleše, teše, u njemu traži svoj kip. Bajam, od ožujka kad procvate do kolovoza kad dozori, zameće i oblikuje svoj plod. Sve što kipar čini u kamenu i drvetu, bajam u zemlji, pisac čini u jeziku. I on kleše, teše, vrcaju varnice, metafore, riječi, sve dok ne nađe zgodan i zamišljen oblik. Višak odbaci, manjak namiri iz svoga uma. Anegdote od Imote, još jedna imotska knjiga. Imotska, zagvoška. Vedra, štedra, jezikovita, humorna.