Afazije se smatraju najtežim poremećajima govorno-jezične komunikacije jer zahvaćaju te više ili manje razaraju sve razine jezične djelatnosti oduzimajući pri tome čovjeku sposobnost verbalnog sporazumijevanja s okolinom. Autorica izlaganje građe temeljina domaćim i inozemnim istraživanjima afazije, i to kako onim najnovijim, tako i onim starijima, povezujući ih s vlastitim teorijskim i kliničkim istraživanjima lingvističkih obilježja afazije, ali i "normalne" jezične djelatnosti. Djelo je pisano vrlosustavno i bit će poticajno i korisno štivo stručnjacima različitih profesija koji se bave afazijom bilo u istraživačkom ili dijagnostičko-terapijskom smislu, prije svega studentima lingvistike, logopedije, medicine, psihologije i fonetike, ali i široj obrazovanoj javnosti zainteresiranoj za afaziju možda samo stoga što im je netko blizak pogođen njome.