Nakon što smo u prvom dijelu trilogije Virus, potres, brak pratili kako se razvijao odnos pripovjedačice Sofije Kralj sa suprugom Maksom, središtu drugog sveska je Adam, Sofijin prijatelj s fakulteta. Adam se pojavljuje i u prvom dijelu, ali kao sporedan lik, a ovdje autorica detaljno opisuje kako dugogodišnji prijatelj postaje ljubavnik, ali i ključni intelektualni suputnik, partner s kojim Sofija strastveno iz dana u dan tranšira sve stranputice svijeta, kao i njihov međusobni odnos. Knjiga počinje njihovim prvim susretima na Filozofskom fakultetu krajem šezdesetih, no većinom se zbiva između 1986. i 1991., u doba raspada Jugoslavije (s rastućom inflacijom, usponom Miloševića, intenzivnim osjećajem građanstva da je rat neminovan i nevjerovanjem da je moguć), a završava napadom JNA na Sloveniju 1991.
Adam je napustio fakultet, radi na porti pa u skladištu jednog zagrebačkog poduzeća, živi s roditeljima, stalno pije i piše, ali ništa ne može završiti, a i ono što završi uništava jer nije zadovoljan napisanim. „Na marginama društva mogu se stvarati vrijednosti. U središte smještaju se duše na prodaju”, kaže Sofiji, ali njegov alkoholizam i autodestrukcija sprečavaju Sofiju da se do kraja prepusti tom odnosu. Usprkos tome, njihov je odnos intenzivan; nalazeći u Adamu intelektualnu podršku i razumijevanje, Sofija Kralj upušta se u strastvenu i osebujnu erotsko-intelektualnu vezu, kakva dosad nije opisana na ovim prostorima.

Marina Šur Puhlovski i u ovom romanu pokazuje spisateljsku virtuoznost. Adama ne upoznajemo samo kroz usta pripovjedačice koja sabire svoja životna iskustva, nego i kroz protagonističin dnevnik iz vremena kad je ljubav bila najživlja, te kroz uzajamna pisma, pa se registar teksta stalno mijenja. To ga pretvara u uzbudljivo tkanje kojim nam autorica iznosi vrlo kompleksnu priču i oblikuje jedan od najupečatljivijih likova novije hrvatske književnosti.