"Ono što Aaron najviše voli njegova je najdraža razbibriga: uživati na staroj ljuljačci u vrtu dok čita se neka knjiga. Od pisanja priča, da pitate njega, nema ništa ljepše; to bolje je od svega." Ovo je prekrasna priča o dječaku Aaronu koji odrasta u divnoj obitelji i obožava priče, a najviše od svega bi volio da jednoga dana i on piše svoje. No kad je riječ o čitanju slova, ona su za njega veliki problem, ponekad mu nalikuju na vijuge, ponekad su posve pomiješana, same črčkarije. I iako se dječak silno trudi, ubrzo postane očito da mu čitanje predstavlja veći problem nego vršnjacima. Kada njegova učiteljica zatraži od učenika da napišu priču, Aaron ne može sročiti ni riječ. Siguran je da se njegov san o stvaranju priča neće ostvariti… sve dok ne dobije nadahnuće koje mu pomogne da otkrije kako pripovijedati na posve jedinstven, vlastiti način. Aaronova disleksija daje nam do znanja što mu je, ali ne određuje tko je on. Svi imamo svoje supermoći i svoje poteškoće. To je ono što nas čini jedinstvenim, predivnim, snažnim i važnim u svijetu. Baš kao što je i Aaron. Nagrađivani autorski tim Andrea Beaty i David Roberts, poznati hrvatskoj publici po slikovnicama Ada Vijugica, znanstvenica, Sofija Tvrdoglavica, buduća predsjednica te Rosie Zakovica, izumiteljica, ovoga su puta ispričali posebnu priču o snazi umjetnosti, pronalaženju vlastita izričaja i učenju pripovijedanja vlastite priče. Prijevod: Ozren Doležal